BILJKA,  OVCA I ČOVJEK

Mirko Jamnicki Dojmi

Mirko Jamnicki Dojmi

ono kad pucaš po šavovima. srpanjski

dan isušen od ognja, žedno nebo, more

koje prijeti najtišim disanjem. prašinasta

turbulencija u troposferi, sve sparušeno,

suho kao dojka bez mlijeka. i suh vrući

vjetar. duša užarena, a noći zlokobno

 

svijetle. suša u duši, misli usahle poput

starca koji klima ulicom, romboidnom

kavernom nalik na ispucalu glinenu zemlju.

zaludu se zalijevaš vodom, tažiš žeđ kože

u mlakoj plazmi mora. pomolio si se za spas

dojenčadi i male djece – nitko ti ne vjeruje.

 

ni eskimski psi na mediteranskim plažama

koji bi svukli svoje arktičko krzno u znak

prosvjeda. do krvi, do krvi bi oderali svoju

kožu, kao i neostrižene ovce na kamenom

pašnjaku paga. djevojke plešu histerično,

zjakajući oštrim pogledima s okolnih škrapa.

 

nebo, stepa, sahara, sam kilimandžaro jasno

ti govore bit će bome krvi, jer nitko ne zna što

sunce smjera. nestaje vode, krv u žilama vrije

i zgrušava se, zapinje svijet, posustaju biljke,

nema ljubavi. granama na drveću kopni zelenilo.

ptice više ne pjevaju. nad svakim izvorom

 

postavljene su straže; odmazde već su krenule

galopom. ophodnjama zelenih patrola pridodato

je vatrogasno vozilo. tko laže, skriva, vara, spale ga

ili nabodu na kolac. tako se borimo protiv suše,

žeđi. tako dozivamo dažd da nas poškropi, pokori,

svježinom primiri dušu.

 

o, gdje je sad led, gde sjeverni, gdje južni pol,

gdje senjska bura koja te do boli šamara i hladi

 

pa uskrsnu biljka, ovca i čovjek

 

Mirko Jamnicki Dojmi

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *