Žaklina Kutija, prof.

Žaklina Kutija

Žaklina Kutija

U hotelu „Gacka“ u Ličkom Lešću zatekli smo gđu Žaklinu Kutiju, profesoricu hrvatskog jezika koja je u našim krajevima poznata još iz vremena kada je kao voditeljica KUD-a „Gradina“ iz Polače zajedno sa KUD-om bila prva gošća folklornom društvu u Otočcu koje je tada vodila Dragica Rogić. Razlog današnjeg posjeta i povod za razgovor nastup je na koncertu „Vokalna tradicijska glazba dinarskog područja“ koji se održava večeras u GPOU Otočac.

Danas nastupate na koncertu tradicijske glazbe, kako se osjećate?

Nisam mogla odolijeti da se ne vratim u taj svijet kojim sam se bavila 20 godina, istina ne na razini na kojoj to radi dr.sc Joško Ćaleta, čovjek koji je poznat ljudima koji se ovime istinski bave i svakodnevno žive taj život ili kroz znanost ili kao voditelji društava ili kao pjevači zaljubljenici u tradiciju. Učenje tradicijskog pjevanja započelo je prije nekih desetak godina,  2006. godine u školi folklora u Crikvenici, prije toga se nije pojavljivalo i veći je naglasak bio na korake i koreografiju. Danas sam ovdje iz drugog razloga, zbog ljudi od kojih sam ja nekada učila i zbog ljudi ovdje iz Otočca koji kao što je Dragica Rogić to istinski žive.

Kako ocjenjujete trenutno stanje tradicijskih vrijednosti, ima li pomaka?

Učinjeno je dosta od tog vremena za netemperirano tradicijsko pjevanje u kojem je glas instrument kao i za tisućljetnu tradiciju istog. Za neka pjevanja na primjer nije niti moguće utvrditi koliko su stara i važno je da ih je UNESCO prepoznao i zaštitio kao nematerijalnu baštinu. Trebalo je puno vremena i možda smo te vrijednosti osvijestili u zadnjem trenutku s obzirom na osuvremenjivanje života, na tehnologiju i činjenicu da je pjevanje ostalo samo kod starijih ljudi. Imate primjere da su poneki napjevi u nekim mjestima ostali na samo jednoj ili dvije osobe, i zato svako događanje koje doprinosi očuvanju ove tradicije treba imati potporu ali uz obavezan naglasak da se time ne smije baviti svatko već samo oni koji o tome dovoljno znaju,  jer se samo tako osigurava da se pjevanje prenese stvarno, onakvo kakvo jest a ne kao neka improvizaciju što se nažalost često zna dogoditi.

Što Vama kao profesorici hrvatskog jezika znači tradicijsko pjevanje? Vidite li poveznicu važnosti tradicije u Vašem zvanju?

Rijetko se dogodi da imate obrazovanje na koje možete nasloniti i neke druge stvari na primjer da ste plesač i pjevač, da ste obrazovani i da volite to što radite. To se ne poklopi baš tako često i možda upravo iz tog razloga naglašavam dr.sc. Joška Ćaletu jer smatram da kod njega postoji ta neka crta koja je i meni svojstvena. S obzirom da sam profesorica hrvatskog jezika i da taj jezik i predajem, uvijek u ono što radim unosim i dio onoga čime se općenito mali broj ljudi u Hrvatskoj bavi; ono što sam naučila, što smatram vrijednim, što smatram identitetom nadograđujem uz neka druga znanja koja ne možete dobiti u školi već samo radeći na sebi i učeći od najboljih.

Da li je  važno da mladi ljudi uče od stručnih osoba s obzirom da stari ljudi zaboravljaju pa se tradicija ponekad  krivo interpretira i prenosi?

Danas mlade ljude može animirati samo netko tko o tome dovoljno zna, netko tko je dobar metodičar, tko to živi i tko to beskrajno voli. U izobilju svega što je mladima ponuđeno moramo osvijestiti a u ponekima i probuditi taj dio osjećaja za vrijednost. Da se stvari mijenjaju primjetim kroz to što dio učenika odabire antropologiju, etnologiju. Sada je to u trendu, i to je dijelom zasluga ljudi koji to prezentiraju, jer ako to prešutite, ako do toga mladi ne dolaze onda im je to staro i nezanimljivo, i ovaj trenutak je zaista zadnji za osvještavanje mladih i očuvanje tradicije. Za mene je to bitno i ja to ugrađujem u svoju nastavu, smatram da je to dio identiteta, jezik je prvi i osnovni a ovo je dio jezika, baza svega što činimo.

Prva ste voditeljica  KUD-a  „Gradina“ iz Polače kao i gđa Dragica Rogić u Otočcu; kako je bilo tada a kako je sada, vide li se pomaci?

Kada smo počinjali sa osnivanjem KUD-a i u Polači, a slično je bilo i u Otočcu, rijetko je tko vidio vrijednost toga što smo radili, mislili su da se tamo netko veseli, pjeva i pleše i nitko nije shvaćao značaj tih aktivnosti. Danas samo trebate prebrojiti kulturno-umjetnička društva i udruge u županijama, posebno u manjim mjestima i usporediti ih sa brojem KUD-ova kada smo počinjali. Do sada smo okupili tisuće mladih ljudi u Zadarskoj županiji gdje sada ima oko 40 registriranih KUD-ova i udruga. Treba raditi na sebi i sa mladima i ako imate potencijal dobit ćete okvir za budućnost što je pomak kako u osobnom tako i u društvenom smislu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *